San mogla, ma nis

SAN MOGLA, MA NIS

Kad si me zadnji put pozdravija

samo sam pasala poli tebe

i grdo te pogledala.

Tvoje oči su se smijale,

mogla san se nasmijati i ja

san mogla, ma nis…

Ti stojiš na broj kvarnar,

a ja na kvarnar i dva, 

cili život jedan poli drugega,

još otkad smo bili dica

u isten kortu smo se zogali.

Pokle su došle škole

male i vele

vojska, delo i svakakovi pensiri

Ti si živija sam

i ja san bila sama,

san ti mogla almeno napisati leteru

ko me bilo sram guvoriti

san mogla, ma nis…

San mogla ontar pojti u ošpedal

kad si bija bolan

i donesti ti naranče z mojega vrtla.

Naranče su pasale, kako i naši životi

sama i stara, surih lasi

san mogla znati da će tako finiti

san mogla, ma nis...

Biografija: Jelica Fiorido

Rođena sam 28. 1. 1954. u Labinu, ali živim u Puli, gdje sam završila osnovnu i srednju školu. Na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu diplomirala sam kemijsku tehnologiju 1977.; posljednjih 25 godina radila sam u Zavodu za javno zdravstvo u Službi za zdravstvenu ekologiju, gdje sam dočekala umirovljenje 2015. g.

Pišem poeziju, kratke priče i putopise o planinarenju s Planinarskim društvom Glas Istre, Elektroistra i Gojzerica iz Pule. Putopise sam objavljivala u Glasu Istre, a pjesme na hrvatskom standardu, čakavici i labinjanskoj cakavici u zbornicima radova Verši na šterni 2010., 2012., 2016., 2019., 2021., Reci mi ca 2010.-2017., Ako zanoćim uz more 2012., Vertigo tinitus 2013., Valentinovo 2013., Kalendar Jurina i Franina za 2020 i dr.

Volim prirodu, putovanja, dobru knjigu i film, strane jezike, muziku i vjetar u kosi dok vozim bicikl.

Image: Unsplash, downloaded (https://unsplash.com/photos/yellow-citrus-fruits-in-close-up-photography-RONFVlGjbJ8) 12. 9. 2025.

---

#JelicaFiorido #freshpoetry