ZVONA i NARI s ponosom objavljuju dvije krasne lirske minijature uglednog hrvatskog književnika Dražena Katunarića. Pjesme je istesala nesreća i neizvjenost vremena u kojem živimo, a pjesnička snaga Draženovih riječi dar je koji nas podsjeća na pobjedu nade i radosti svakoj muci usprkos. Hvala, Dražene!
večer nakon potresa
večer nakon potresa sam se napio itd. više sam jeo, jeo sam što sam znao i umio, jeo, što sve nisam, grah, suho meso, bijeli sir, papričice ljute, šnicle s ajvarom itd., ispraznio sam bunker, što je bilo u kući, i poslije tupo gledao, popio toliko boca crnog piva, domaćeg crnjaka, rumunjskog konjaka, Borovičke itd., očekivao novi jači udar, ovog puta da budem već na granici besvijesti, dobro pripremljen, sretno uljuljkan, kao u zipci, kad se bude čuo onaj sumračni tutanj, kao lokomotiva nailazi, kao crna Berta itd., pa ljuljanje trešnja zidova, pa škripa i ples greda, ples krova i dimnjaka itd.,, da zemljotres primim spokojno gotovo s veseljem itd., kao da mu šapućem evo dao si mi dovoljno vremena, sad sam se najeo i napio koliko sam htio itd., sad imam krcatu mješinu i praznu glavu tupo gledam, sad sam miran, možeš doći po mene, čekam te s ljubavlju, nesrećo itd.,
***
5,5 magnitude po Richteru
čuo sam Adamov glas, od praha stvoren po kojem smo srušeni
čuo sam ga potresen iz dubine rasjeda
nitko mi neće vjerovati
prekogrobni bas koji se topio i podrhtavao
curio mi niz vrat kao mokra zmija u krevetu
Edenski vrt ne može se više prepoznati
prekriven pijeskom sva stabla iščupana
proviruje nekoliko zakržljalih čuperaka tamarisa
iz niskih dina
što će preostati od nas?
govorio je dajući mi mali prst kroz napukline
Adame, Adame, tvoj glas putuje drščući jeka ječi
ponorima stijenama gudurama špiljama
velikim procijepima između stoljeća i tisućljeća
mi ništa ne znamo sve se izmiješalo
zidovi i glas zida u sobi cvili plače jeca
budimo se u ruševinama
idemo loviti prljave ribe na nebu i pjevati
zemlja nije više sigurna
zemlja nije više sigurna
kuća je naša srušena i puna neradećih satova
jedna sika obrušila se u ponor
Adame, čuješ li me, jesi li još tu?
