Čovjek koji je živio dan unaprijed
- Zoran Gavrilović
- prije 30 minuta
- 2 min čitanja
ČOVJEK KOJI JE ŽIVIO DAN UNAPRIJED
Bio je to običan čovjek s neobičnim strahom — bojao se sutra.
Ne zato što će sutra možda biti gore, nego zato što nije mogao izdržati neznanje.
Zato je jednog jutra, dok je kuhao kavu, odlučio: izumit će vremenski stroj.
Ne onaj iz romana s mjednim polugama i svjetlećim kotačima, nego mali, tihi stroj koji će ga odvesti samo jedan dan unaprijed.
Dovoljno da vidi što ga čeka — hoće li biti sretan, hoće li ga netko nazvati, hoće li sunce zasjati ili će opet padati kiša koja miriše na poraz.
I tako je krenuo.
Prvog dana, pogledao je sutra.
Drugog dana, opet je otišao naprijed.
Trećeg dana više nije znao koji je dan.
U međuvremenu, svijet je nastavljao dalje, ali u njegovu stanu ostajala je praznina. Stol nije imao s kim doručkovati, stolica nije imala koga držati, a ogledalo je izgubilo odraz.
Nitko nije primijetio da ga nema — osim vrabaca.
Jer vrapci znaju sve.
Svako jutro, u isto vrijeme, dolazili su na njegov prozor i brojili jutra svojim živkanjem, kao mala živa budilica svemira.
No jednog dana, kad su doletjeli, čovjeka nije bilo.
Nije bilo ni jučer, ni danas — samo trag vremena koji nije stigao do kraja.
Zbunili su se.
U njihovim glavicama, vrijeme se zakovrčalo.
Na trenutak su stali.
Cijeli grad, na pola sata, utonuo je u neobičnu tišinu — jer su vrapci prestali brojati vrijeme.
U tom međuprostoru, između dana koji jest i dana koji tek dolazi, čovjek je shvatio nešto strašno i jednostavno:
da ga nigdje nema.
Nema ga ni u jučer, ni u sutra — jer je preskočio danas.
Bez današnjeg dana, čovjek nije ništa drugo nego sjenka koja gubi tlo pod nogama.
Nema što pamtiti, nema što čekati, jer je preletio sve trenutke u kojima bi se moglo dogoditi čudo.
Shvatio je da budućnost ne postoji ako nemaš sadašnjost iz koje ćeš je sanjati.
Kad se napokon vratio, vrapci su se ponovo oglasili.
Jedan je čak sletio na njegov dlan, kao da želi reći: „Eto, sad si opet ovdje.“
Čovjek je ugasio stroj.
Uzeo je šalicu kave, sjeo za stol i promatrao kako sunce ulazi u njegov dan — prvi pravi dan nakon dugo vremena.
Bio je običan, tih, gotovo dosadan.
Ali bio je njegov.
A to je, naposljetku, bilo više nego što mu je sutra moglo ponuditi.
Biografija:
Image: Unsplash, downloaded (https://unsplash.com/photos/white-ceramic-mug-on-table-33Xqx6z0SPs) 2. 12. 2025.
