top of page
  • Stéphane Michel/Đuro Sudeta

Nocturne: Đuro Sudeta


Naš suradnik koji je u lipnju 2017. boravio u svratištu ZVONA i NARI, prevoditelj s francuskog i na francuski jezik, Stéphane Michel, za ZiN Daily premijerno objavljuje svoj novi prevodilačkoistraživački pothvat. Naime, Stéphane istražuje motiviku nokturna kod hrvatskih pjesnika. Noć nas zaziva svojom simbolikom, kroz nju razotkrivamo napetosti vlastita identiteta, kao individualci i kao zajednica, ističe Stéphane Michel. Već smo na stranicama našeg časopisa imali zadovoljstvo objaviti Krležin Silvestarski nokturno u Stéphaneovom prijevodu. Slijedi onaj Đure Sudete (1903-1927), o kojem prevoditelj kaže:

"Đuro Sudeta je za mene jako važan pjesnik. Otkrio mi ga je moj pokojni djed koji je jako volio poeziju. Sudeta je imao jako težak život, pa je zato njegovo pjesništvo duboko i iskreno, nema tu glumatanja. Sudetin je svijet mračan, ali ispunjen zamamnim detaljima. Muzikalnost njegova stiha te strastveno doživljavanje poezije dolaze do izražaja u sljedećim stihovima koji su me se naročito dojmili. Pjesnikove riječi ostaju zauvijek urezane u nama:

Živjeti od boli svoje, Ljubiti boli - i u boli Umirati poput niti Paučine, kad se rosa Kao biser po njoj spusti - Ljubit, htjeti - Bolan biti, Bolan biti Mnogo sniti - - Umirati i živjeti! Ti ne pojmiš!"

 

NOTTURNO

Psssst… psssst… tiho… tiše skini ovo tužno velo! – slušaj! kako noć se spušta s proplanaka i klanaca – slušaj! kako žito u zrelo sve se više nekud njiše… psssst… psssst… tiho… tiše!…

Sve si ruke već mi spleo i moj život u crn veo zaodjeo i zavio – pusti da mi noći ove slobodno se u vis dignu, da do plavih zvijezda stignu – pusti noćas moje snove!!

Pusti noćas!… neka plove ko jedrila u daljine; ti im ne znaš tajni smiso, niti shvaćaš čežnje moje: kad se zvijezde s neba truse ko bokori modrih ruža i noć slazi i noć gazi preko trave, kroza šume i ulazi u kuću mi – i ulazi tako: u me.

Ti ne shvaćaš što znači: biti sam i biti bolan, kad se zrela žita truse.

O ti ne znaš, što to znači: kad je Netko od nas jači i to vječno: plači… plači, i to gorko – pođi: u se!

Živjeti od boli svoje, ljubiti boli – i u boli umirati poput niti paučine, kad se rosa kao biser po njoj spusti – ljubit, htjeti – bolan biti, bolan biti mnogo sniti – – umirati i živjeti! Ti ne pojmiš!

I što znači čežnja ova: Volim, kada noć se mjesto ljudi k meni svraća, mrtve zvijezde – dobra braća; kada sve se nekud gubi i nestaje u crnini i pod toplom rukom noći moje oči smiruju se i šumore kao more…

Kad se moćna ruka prigne i zaljulja u zaborav nanesene crne rane – kad se lijepa usta spuste i prospu se kose guste – srebrnprsti zaromone povrh glava kao šapat molitava, kao jedna sanja plava – majke, koja spava.

Ti ne pojmiš, Čežnjo moja, skini ovo crno velo!… Slušat ćemo: Noć se spušta s proplanaka i klanaca… slušat ćemo: dok ne dođe, dok ne dođe dvoru našem dvoru našem – čemernome…

Psssst… polako tiho tiše!

NOCTURNE

Chut… chut… douc’ment… plus douc’ment enlève ce triste voile présent! – écoute! comme la nuit tombe des trouées et des gorges du vallon – écoute! comme le blé mûr au loin se balance de plus en plus… chut… chut… douc’ment… plus douc’ment

Mes mains tu as déjà entrelacé et ma vie dans le voile noir tu as revêtu et enveloppé – ces nuits laisse mes rêves s’élancer libres vers le ciel, laisse-les voguer cette nuit!!

Laisse-les cette nuit!… qu’ils naviguent comme des voiliers dans le lointain; tu ne connais point leur sens caché, ni ne comprends mes désirs: quand du ciel les astres s’éparpillent comme les pétales de rose bleu et la nuit descend, la nuit se promène à travers mille prés et mille forêts et elle entre dans mon abri – et elle entre ainsi: en moi. Tu ne comprends pas ce que ça veut dire: être seul et souffrant, quand les blés mûrs s’éparpillent. O tu ne sais ce que ça veut dire: quand Quelqu’un nous domine et ce à l’infini: pleure… pleure, et ce amer – va: en toi!

Vivre de son mal aimer les maux – et dans le mal mourir comme le fil de l’araignée, quand la rosée comme une perle s’écoule sur lui – aimer, vouloir – être souffrant, être souffrant être plein de rêves – – mourir et vivre!

Tu n’as pas idée!

Et ce que ce désir veut dire: J’aime, quand la nuit au lieu des vivants vient me voir, des étoiles mortes – fraternelles; quand au loin tout se perd et s’évanouit dans la noirceur et sous la main chaleureuse de la nuit mes yeux s’apaisent et murmurent comme la mer… Quand la main puissante s’abaisse et berce dans l’oubli les plaies noires affligées – quand la belle bouche s’approche et que les cheveux épais se délient – le chant des doigts argentés au-dessus des têtes comme le chuchotement des prières, comme le rêve de bleu d’une mère qui dort. Tu n’as pas idée, Désir qui est mien, enlève ce voile noirci!… On écout’ra: La nuit tombe des trouées et des gorges du vallon… on écout’ra: jusqu'à ce que ne vienne, jusqu’à ce que ne vienne à notre cour à notre cour – l’immense douleur… Chut! lent’ment douc’ment plus douc’ment!

 

Recent Posts

See All

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

 

Copyright © 2017-2021, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

bottom of page