Vakat šutnje: Ernad Osmić

June 7, 2017

 

Pjesme Domovina, Zaustavimo dah i Vakat šutnje Ernada Osmića u konkurenciji su za ZiN nagrade.

 

Ernad Osmić o sebi: Rođen je 30. septembra 1989. u Brčkom. Od 1992. do 1999. godine živio je u Hamburgu. Nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu, u Brčkom završava gimnaziju, a 2012. godine je završio studij Bosanskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Tuzli. 2014. godine postaje magistar iz iste oblasti. Objavio je svoju prvu zbirku poezije „Inat jezika“ 2016. godine. 

 

Ernad o svojoj poetici: Samome sebi često čudan, ipak uspijeva nešto napisati. Inspiracija ga nikada neće kad on to želi, tako da mu, uslijed nespremnosti, pjesme često nastanu na komadićima papira, računima, salvetama. Nosa ih zatim dugo po džepovima. Nekada pomisli da su papirići smeće, pa ih baci u kantu. Pretpostavlja da su tako izgubljene barem dvije zbirke pjesama. Uživa u slobodama postmodernizma, a u isto vrijeme ga ubija sveopći gubitak smisla. Pokušava ga nadoknaditi stihovima, ali kamo sreće da uspije.

 

 

DOMOVINA

 

Sjedim leđima okrenut zidu
na kojem se zbog napuknute radijatorske cijevi
stvorila jedna velika neizbrisiva fleka.
Smeđa je
od hrđe koja se godinama u njoj taložila.
Niko je nije mijenjao.
Svi koji su tu živjeli govorili su:
„Sutra ću. Kad otopli malo.
Rasklopit ću sve i postaviti nove.“
I tako svaki dan do iseljenja.

 

Pokušavam da je ne gledam.
Stan sam uredio tako da je ne moram gledati.
Ipak, znam da je tu.
Kad sam se zimus uselio, svaki dan sam maštao
kako ću je na proljeće promijeniti;
kako ću zid onda na ljeto okrečiti;
a, kada dođe jesen i upalim grijanje,
vrela voda će kroz nove cijevi poteći
i ugrijat stan i nas u njemu.

 

Tako ću i uraditi čim malo otopli.
Ne mogu sad po ovoj hladnoći rasklapati grijanje.
Zima ovdje traje
evo godinama.
Fleka je sve veća.
Možda je bolje ništa ne dirati.
Stara je ovo gradnja,
a te cijevi i ta fleka možda i stari kao sami zid.
Neka stoji kako jest.
Izdržat će dok se ne iselim.

 

 

ZAUSTAVIMO DAH

 

Zaustavimo dah
dok sve ovo ne prođe.
Nadisat ćemo se zraka
kad dođe naše vrijeme.
Do tad neka dišu
oni što su navikli disati
što se nisu nadisali
što im pluća pucaju po šavovima.
Oni neka dišu
što su im usta otvorena
čak i kada ništa ne govore
ne bi li udahnuli više od nas.
Oni neka dišu,
što nam broje svaki uzdisaj.
Neka dišu oni,
dabogda im prisjeo zrak!

 

A mi ćemo zaustaviti dah
i čekati
dok sve ovo ne prođe.
Ti i ja
ako treba do vječnosti
bez daha gledati
jedno u drugo.
Oni neka dišu
što su naučili samo disati.
Oni što za života nisu znali
šta znači gledati u nekoga
čitav život 
i svaki put iznova
ostati bez daha.

 

 

VAKAT ŠUTNJE

 

ova raskrsnica se širi prebrzo
ti na svoju - ja na svoju
i tako evo u nedogled

 

ruka moja je ruku tvoju
uvijek mogla dokučiti
pa makar da se prsti dotaknu

 

sad su preširoke ulice
prekratke nam ruke
i sve te češće imenom 
krenem dozvati
umjesto samo 
da kažem
majka

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.