Pjesme Djeci, Rat i Rješavanje konflikta Irene Kevo u konkurenciji su za ZiN nagrade.
Irena Kevo u svojoj biografiji ističe: "Rođena sam 1973. godine u Zenici, BiH. U Zenici završavam Gimnaziju 1992. godine, kada počinje rat i tamo ostajem u blokiranoj Bosni do svibnja 1994. godine kad odlazim kao izbjeglica u Metković a onda u Dubrovnik. Fakultet za vanjsku trgovinu završila sam 1998. godine u Dubrovniku, kao nagrađeni najbolji student generacije, a 2012. godine magistrirala sam znanstveni poslijediplomski studij na katedri za organizaciju i menadžment pri zagrebačkom Ekonomskom fakultetu na temu organizacijskog kapitala. Certificirani sam menadžer kvalitete pri EOQ – European Organization for Quality, te držim certifikat PMP – Project Management Professional pri međunarodnoj organizaciji PMI – Project Management Institute.Od 1998. sam radila u informatičkom poduzeću Combis d.o.o. u Dubrovniku kao direktorica zajedničkih poslova, a 2003. se selim u Zagreb gdje radim u zagrebačkom informatičkom poduzeću Sedam IT d.o.o., gdje sam od 2010. na funkciji članice uprave. Aktivno se bavim osobnim razvojem kroz individualnu i grupnu Gestalt psihoterapiju od 2002. godine te sam završila četverogodišnju poslijediplomsku edukaciju za savjetnicu u Gestalt psihoterapiji pri IGW-u (Institutu za integrativnu gestalt psihoterapiju u Würzburgu). Članica sam Društva gestalt i integrativnih psihoterapeuta Hrvatske (DGIPH). Aktivno se bavim jogom, hodanjem, čitanjem…Pišem pomalo oduvijek, a aktivno od početka 2017. godine."
Irena o svojoj poetici: "Pokušavajući pisati kratke priče pronašla sam poeziju u sebi i prisvojila je. I to je bilo to. Od tada pišem kada mi dođe i što mi dođe, i sve ima veze sa mnom, i sve ima veze s drugima. Sve što jesam puštam da postane moja pjesma. I ne bojim se. Čak sam svakom pjesmom sve hrabrija. I još uvijek ponekad pokušavam pisati kratke priče."
Djeci
U žurbi, u odmoru mirno vas vidim
U svjetlu, u tami jasno vas osjećam
U mislima, u duši prepuštam vas sebi
Sve što imam nudim
Sve što jeste podržavam
Sve što niste tješim
Rukama vam širim prostor
Riječima vam golicam srca
Pogledom vam ohrabrujem pute
Rat
Provukao se kroz pukotine svakodnevnice.
Odjekivao je kroz nečujnu grmljavinu.
Tišinom je otimao ljudskost.
Lakoćom je izobličavao znance.
Mnogi su odlazili prestravljeni.
Pratili smo ih. Mahali.
Neobično tihi.
Odjednom je dovlačio daleke strance.
Ostajali smo nestvarno.
Skamenjeni.
Urlikao je i hrabri su ustuknuli. Ludio je i kukavice su podivljale.
Odnosio je.
Lomio je. Nije birao.
Proždirao nam je duše. Gladovao nam je tijela.
Otimao je zadnje što imamo. Dijelili smo i ono što nemamo.
Izolirani.
Zaklani su a mi smo se gušili. Silovane su a mi smo posustajali. Ubijani su a mi smo se ledili. Nestajali su a mi smo se nadali.
Nevidljivi.
Prosili smo da ne presahnemo.
Nismo primjećivali da za nikog ne postojimo.
Zaboravljeni.
Završio je kako je i počeo. Pravio se da se ništa nije dogodilo.
Tjerao nas je da šutimo.
Pristajali smo da preživimo.
Izbezumljeni.
Godinama me ucjenjivao.
Vraćao se u najsjajnijim noćima. Vraćao se u najtamnijim danima.
Skoro odustala.
Nije mu bilo kraja.
Smanjio se kad sam ga pogledala.
Povećao se kad sam ga osjetila.
Postao je kad sam ga izrekla.
Uobličio se kad sam ga napisala.
Odahnula sam.
Prestao je kad sam preživjela.
Promijenjena.
Rješavanje konflikta
Pogledaš me i vidiš sve svoje mane
Pokušavam se obraniti
Ali samo mijenjam smjer
Ljepim sebe na tebe
Tonemo sve dublje
U tom vrtlogu prebacivanja krivnje
Glasovi se dižu u nebo
Ali nema spasa
Dok jedno od nas ne odluči
Zastati
I pogledati tamo negdje u zametnuto ogledalo sebe
I vidjeti sto ne čujem
I osjetiti sto ne vidim
I osloboditi prostor između nas
Gdje se pojavi put
Koji vodi negdje
Gdje nikad nismo bili
