"Davno na Koručuli" i "Jematva na Korčuli" Ivana Nadila u konkurenciji su za ZiN nagrade.
Ivan u svojoj biografiji navodi: "Rođen 27.02.1939.g. u Blatu na Korčuli od 1977 živi u Metkoviću, geometar u mirovini. Do sada objavio: Neretva-haiku ilustriranu zbirku 2004.g. Modrovidi, zbirka pjesama 2011. Utihe. haiku ilustrirana zbirka, Topot drugog konjanika 2016. Blagdanske utihe 2017. Sve u izdanju Ogranka Matice hrvatske Metković. Autor piše poeziju kršćanskog nadahnuća sa naglašenim rodoljubnim, domoljubnim osjećajem.
Davno na Korčuli
Očevoj uspomeni
Vrijeme: ranog lijeganja, ranog ustajanja.
Vrijeme: svagdana, blagdana,
revnovanja, otpočinka, svetkovanja.
Vrijeme: otvorenih dvorišta, obrađenih polja,
Čiste vode, dobrih pravih vina.
Vrijeme skromnosti, vrijeme izreke: kruha, vina-kuća mirna.
Vrijeme: revnog promatranja obzorja u brizi nad bliskom berbom,
Pjesme zahvalnice za bogata urod,
Samozatajne šutnje u godini nerodice.
Vrijeme: obilno pogrebima, raskošno rađanjem.
Dan za danom: u jednostavnosti, vjeri, postojanosti.
Bivajuć: trenutkom, vremenom, svevremenom.
Nekoć, jednom davno, na Korčuli.
Jematva na Korčuli
Od uspomena iz djetinjstva, najdraže su i najučestalije one vezane uz jematvu. Jedna se javlja posebno zorno zbog pomalo dramatičnih okolnosti.
Te davne godine loza ponijela obilato. Ljeto, bez kapi kiše, prešlo u sušnu jesen. Jedra zrna počela se borati. Nepogoda je izgledala neizbježna.
Neposredno pred jematvu padne tiha, ali dugotrajna kiša.
Di je bila dosad !
rogoborili su ogorčeni težaci.
Ne grišite duše, dico moja,ovo je palo vino, a ne voda !
Kazao je moj bogobojazni otac. Kao i obično bio je u pravu.
Sasušena zrna nabubrila, urod bio obilat.
Mogućeg čitatelja ova će zgoda, zacijelo podsjetiti na dobro poznato čudo.
