top of page
  • Enesa Mahmić

Grbet sokak: Enesa Mahmić


Pjesme Grbet sokak, Održivi povratak, Prvi dan škole i Šta mi je ispričala Tanja Enese Mahmić u konkurenciji su za ZiN nagrade.

Enesa u svojoj biografiji ističe: "Bosanskohercegovačka književnica rođena 1989. Dobitnica je više regionalnih nagrada za poeziju : „Aladin Lukač 2016“, „Risto Ratković 2016“, druga nagrada „Festivala poezije mladih Vrbas 2015“ , nagrada edicije „Prvenac SKC Kragujevac 2015“, te zlatne plaketa „Sosed tvojega brega“ Javnog sklada za kulturne dejavnosti Republike Slovenije 2016 i 2017. Poezija joj je prevođena na engleski, talijanski, španjolski, turski i mađarski. Objavila je zbirke putopisne poezije: Faustova kći (2015), Mape Alme Karlin (2016), Na mjestu koje izaziva uzdah (2016) i Dolores (2017). Zastupljena je u mnogim časopisima : „Bakanski književni glasnik“, „Trag“, „Script“, „Sent“, , „Istok“, „Suština poetike“, „Književno pero“, „Liter“, „Paralele“, itd. Članica je P.E.N.-a BiH."

Enesa o svojoj poetici: "Putujem autostopom i pišem o ljudima koje sretnem. Zapisujem njihove i svoje (ne)sreće, želje, frustracije. Teoretičari to nazivaju ispovijedna poezija, a ja to nazivam moranje."

 

GRBET SOKAK

Trabzon, juni 2014.

Na staroj čaršiji puhao je vjetar Raznoseći miris lipe. Gore na ljetnom nebu

Stajala je sofa od bijelih oblaka

Kroz vrata terezije provukla se žena Duga kosa i zelene oči naglašene surmom

Najveće bogatstvo s kojim se rodila

Pitala sam je koliko je sati

Uzmi koliko ti treba- rekla je.

ODRŽIVI POVRATAK

Kad smo se vratili Kuća je bila devastirana

Na zidu je pisalo:

СAMO CЛOГA CPБИНA CПACAВA

Majka je rekla:

Sjeme im se zatrlo.

Uzela je četku i ribala grafite Sve dok joj krv nije potekla iz ruku. Sine, sve su zapalili Nema se tu više šta pričat Sve sam rekla Novinarima Doktorima

Psiholozima Pripravnicima

I koordinatorima projekata za održiv povratak.

Sine, nemaš kome pričat

Ja ovo za sebe.

Na jednom krovu vidjela sam rodu I laste su letjele onako

Kako uvijek i svuda lete Samo su ljudi bili drugačiji

S

T

R

A

H

Otpočela je beznadežna odiseja nepovjerenja i birokracije.

*** Projekat se zvao „One Milion Bones“ U Srebrenici 2015. godine Suočavanje sa prošlošću, tako to zovu

Sa velike kamare prenosimo 100.000 glinenih kostiju Performans Neko je uzeo pare Neko je uzeo dobre pare za ovo

Clarissa Pinkola Estés piše o meksičkoj usmenoj tradiciji La Loba, starica što sakuplja kosti u pustinji

U arhetipskoj simbolici kosti su neuništiva sila One se ne predaju lako Po strukturi teško ih je spaliti Gotovo nemoguće pretvoriti u prah U mitu i priči predstavljaju neuništiv duh duše Dušu možete udubiti i saviti Možete na njoj ostaviti biljeg bolesti ili opekline straha

Ali ona ne umire

Kosti su dovoljno teške da njima možete ozlijediti Dovoljno oštre da možete prorezati meso Kosti živućih žive su i same po sebi stvaralačke – One se stalno obnavljaju.

Rahima kaže: A šta vam je to djeco? Malo se igrate aaa? Neću da šutim Nikog me nije ni stid ni strah I tražit ću kosti nestalog sina dok me nosaju ove moje kosti.

PRVI DANI ŠKOLE

Amra, Dženana i ja Pratila nas luda Behidža sa sjekiricom Djecu treba čuvati Imala je paranoidnu šizofreniju Ali niko o tome nije znao ništa Tek kasnije se obznanilo Škola je bila srušena Nastavu smo imali u gastarbajterskoj vili U po vile učionica U po vile žene izbjeglice Učitelj je volio da Ispija kafe sa Ferkom Kad Ferka mahne rukom Počinje veliki odmor Kurva Tako su govorile žene Nije još ukopala onog svog mučenika A već se kikoće Za učitelja ništa nisu rekle A dolazila mu je i Muhamedovca Sa lisičijim krznom oko vrata Seoska avangarda Često je imala masnice ispod oka Zmiju treba tući u glavu Govorio je Muhamed

Dva lista kosih, dva lista pravih linija To mi je bilo dosadno Pa sam stalno pitala mogu li u wc Onda sam gledala bazen Vodeno čudo Gledala sam dvadeset minuta, pola sata Kasnije učitelj me nije puštao u wc Jednom lažov uvijek lažov Kasnije upiškila sam se I smrdilo je I Adaleta je to vidjela I rekla drugoj djeci Kasnije nisam mogla da spavam I bilo me mnogo stid

Sendviče su nam slali iz Merhameta Svaki dan učitelj ih je previzio biciklom Zemička s tankim slojem smrdljivog margarina Jednom Nije se pojavio Slobodan čas, urlali smo oko bazena Našli su ga polomljenog u jarku Kažu Muhamed ga nagazio Zbog Muhamedovce Oko njega su bile rasute zemičke s margarinom

ŠTA MI JE ISPRIČALA TANJA

Urbi et orbi Ja sam umorna žena Umorna od muškaraca koji prolaze Jedan ti otkine komad srca Drugi uništi jetru Treći opelješi novčanik Kad dođe četvrti zaključaš sva vrata Ne daš mu da se približi Pasja iskustva nas oblikuju Mon chéri

U Goriju Posjetila sam Staljinovov muzej U mladosti pisao je ljubavnu liriku Pjesnik se lahko pretvori u ubicu A ubica u pjesnika Časovi kreativnog pisanja, tako to zovu Okupe zatvorenike, daju im list papira da se olakšaju I u psihijatrijskim klinikama to rade Tako nastaje najbolja poezija Ogoljavanje Krv i meso.

 

Recent Posts

See All

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

 

Copyright © 2017-2021, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

bottom of page