Grbet sokak: Enesa Mahmić

February 6, 2018

 

Pjesme Grbet sokak, Održivi povratak, Prvi dan škole i Šta mi je ispričala Tanja Enese Mahmić u konkurenciji su za ZiN nagrade

 

Enesa u svojoj biografiji ističe: "Bosanskohercegovačka književnica rođena 1989. Dobitnica je više regionalnih nagrada za poeziju : „Aladin Lukač 2016“, „Risto Ratković 2016“, druga nagrada „Festivala poezije mladih Vrbas 2015“ , nagrada edicije „Prvenac SKC Kragujevac 2015“, te zlatne plaketa „Sosed tvojega brega“ Javnog sklada za kulturne dejavnosti Republike Slovenije 2016 i 2017. Poezija joj je prevođena na engleski, talijanski, španjolski, turski i mađarski. Objavila je zbirke putopisne poezije: Faustova kći (2015), Mape Alme Karlin (2016), Na mjestu koje izaziva uzdah (2016) i Dolores (2017). Zastupljena je u mnogim časopisima : „Bakanski književni glasnik“, „Trag“, „Script“, „Sent“, , „Istok“, „Suština poetike“, „Književno pero“, „Liter“, „Paralele“, itd. Članica je P.E.N.-a BiH."

 

Enesa o svojoj poetici: "Putujem autostopom i pišem o ljudima koje sretnem. Zapisujem njihove i svoje (ne)sreće, želje, frustracije. Teoretičari to nazivaju ispovijedna poezija, a ja to nazivam moranje."

 

 

GRBET SOKAK
 

                Trabzon, juni 2014.

 

 

Na staroj čaršiji puhao je vjetar
Raznoseći miris lipe.
Gore na ljetnom nebu

Stajala je sofa od bijelih oblaka
 

Kroz vrata terezije provukla se  žena
Duga kosa i zelene oči naglašene surmom

Najveće bogatstvo s kojim se rodila
 

Pitala sam je koliko je sati

Uzmi koliko ti treba- rekla je.

 

 

 

ODRŽIVI POVRATAK

 

Kad smo se vratili
Kuća je bila devastirana

Na zidu je pisalo:

СAMO CЛOГA CPБИНA CПACAВA

Majka je rekla:

Sjeme im se zatrlo.

Uzela je četku i ribala grafite
Sve dok joj krv nije potekla iz ruku.
Sine, sve su zapalili
Nema se tu više šta pričat
Sve sam rekla
Novinarima
Doktorima

Psiholozima
Pripravnicima

I koordinatorima projekata za održiv povratak.

Sine, nemaš kome pričat

Ja ovo za sebe.

 

Na jednom krovu vidjela sam rodu
I laste su letjele onako

Kako uvijek i svuda lete
Samo su ljudi bili drugačiji

S

    T

         R

              A

                    H

Otpočela je beznadežna odiseja nepovjerenja i birokracije.

 

***
Projekat se zvao „One Milion Bones“
U Srebrenici 2015. godine
Suočavanje sa prošlošću, tako to zovu

Sa velike kamare prenosimo 100.000 glinenih kostiju
Performans
Neko je uzeo pare
Neko je uzeo dobre pare za ovo


Clarissa Pinkola Estés piše o meksičkoj usmenoj tradiciji
La Loba, starica što sakuplja kosti u pustinji

U arhetipskoj simbolici kosti su neuništiva sila
One se ne predaju lako
Po strukturi teško ih je spaliti
Gotovo nemoguće pretvoriti u prah
U mitu i priči predstavljaju neuništiv duh duše
Dušu možete udubiti i saviti
Možete na njoj ostaviti biljeg bolesti ili opekline straha

Ali ona ne umire

Kosti su dovoljno teške da njima možete ozlijediti
Dovoljno oštre da možete prorezati meso
Kosti živućih žive su i same po sebi stvaralačke –
One se stalno obnavljaju.

Rahima kaže:
A šta vam je to djeco?
Malo se igrate aaa?
Neću da šutim
Nikog me nije ni stid ni strah
I tražit ću kosti nestalog sina dok me nosaju ove moje kosti.

 

 

 

 

PRVI  DANI ŠKOLE

 

Amra, Dženana i ja
Pratila nas luda Behidža sa sjekiricom
Djecu treba čuvati
Imala je paranoidnu šizofreniju
Ali niko o tome nije znao ništa
Tek kasnije se obznanilo
Škola je bila srušena
Nastavu smo imali u gastarbajterskoj vili
U po vile učionica
U po vile žene izbjeglice
Učitelj je volio da
Ispija kafe sa Ferkom
Kad Ferka mahne rukom
Počinje veliki odmor
Kurva
Tako su govorile žene
Nije još ukopala onog svog mučenika
A već se kikoće
Za učitelja ništa nisu rekle
A dolazila mu je i Muhamedovca
Sa lisičijim krznom oko vrata
Seoska avangarda
Često je imala masnice ispod oka
Zmiju treba tući u glavu
Govorio je Muhamed

 

Dva lista kosih, dva lista pravih linija
To mi je bilo dosadno
Pa sam stalno pitala mogu li u wc
Onda sam gledala bazen
Vodeno čudo
Gledala sam dvadeset minuta, pola sata
Kasnije učitelj me nije puštao u wc
Jednom lažov uvijek lažov
Kasnije upiškila sam se
I smrdilo je
I Adaleta je to vidjela
I rekla drugoj djeci
Kasnije nisam mogla da spavam
I bilo me mnogo stid

 

Sendviče su nam slali iz Merhameta
Svaki dan učitelj ih je previzio biciklom
Zemička s tankim slojem smrdljivog margarina
Jednom
Nije se pojavio
Slobodan čas, urlali smo oko bazena
Našli su ga polomljenog u jarku
Kažu Muhamed ga nagazio
Zbog Muhamedovce
Oko njega su bile rasute zemičke s margarinom

 

 

 

ŠTA MI JE ISPRIČALA TANJA


Urbi et orbi
Ja sam umorna žena
Umorna od muškaraca koji prolaze
Jedan ti otkine komad srca
Drugi uništi jetru
Treći opelješi novčanik
Kad dođe četvrti zaključaš sva vrata
Ne daš mu da se približi
Pasja iskustva nas oblikuju
Mon chéri

 

U Goriju    
Posjetila sam Staljinovov muzej
U mladosti pisao je ljubavnu liriku
Pjesnik se lahko pretvori u ubicu
A ubica u pjesnika
Časovi kreativnog pisanja, tako to zovu
Okupe zatvorenike, daju im list papira da se olakšaju
I u psihijatrijskim klinikama to rade
Tako nastaje najbolja poezija
Ogoljavanje
Krv i meso.

 

                               

 

 

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.