Image: Unsplash, downloaded (https://unsplash.com/photos/P-JX1Agg0Ts) 14.07.2022.
JEDAN DAN U ZAGREBU
Zahvalan sam tom lipanjskom danu:
Laki vjetrić tiho lišće ljubi,
A spomenik Jelačiću banu
Svakog trena svoju sjenu gubi.
Sav grad šapće, grmi, plače, svira
Od prilaza do pijace male,
Kupajući se u zraku mira -
Kao vjernik ispred katedrale.
Kraj Narodnog kazališta zgrade
K'o živ tepih, cvate divno cvijeće.
Moje oko (ah, još pun sam nade!)
Možda vidjet' ovo više neće.
Sretan sam na maksimirskoj stazi,
Kad k'o pravom šumom mogu proći.
Živote, ta sjećanja ne gazi!
Zagrebe, ja ću ti opet doći!
Autor o sebi: Ja sam Nikita Leontjev iz naselja Komunarka blizu Moskve. Završio sam fakultet kao prevoditelj engleskog jezika prije 9 godina. Još krajem studiranja počeo sam učiti hrvatski jezik potpuno samostalno. Učim ga i sada, jer jezik nema kraja. Posjetio sam sve zemlje bivše Jugoslavije, a i Hrvatsku također. Bio sam jako oduševljen ljepotom ovih zemalja, a i ljudima koje sam tamo sreo.
Prije par godina počeo sam da pišem neke stihove, te pjesme na hrvatskom i srpskom jeziku. Pišem, naravno, i na materinjem to jest ruskom jeziku. Zahvalan sam Balkanu a i Hrvatskoj, što daju mi neku inspiraciju da pišem o vašem prelijepom kraju. Moja je omiljena pjesma broj jedan – “Zadnja uskočka šajka” hrvatskog pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića.
Imam malu zbirku svojih pjesama (na internetu). Neke od njih objavljene su u ruskoj i srpskoj štampi.
