Proza Izdržati kiselu kišu u konkurenciji je za ZiN nagrade.
Željka Vujaković u svojoj biografiji ističe: Rođena u Zagrebu, 1981.g. U istome gradu uspješno završava studij molekularne biotehnologije ranih 2000. godina. Zapošljava se u struci te istovremeno njeguje senzibilitet izražavanja kroz glas (pjeva u Akademskom Zboru Vladimir Prelog, sinkronizira crtane filmove), tijelo (hodanje) i riječ (piše poeziju). 2014. g. seli u Bratislavu gdje započinje interakciju s 'Bratislava Writers Group', međunarodnom skupinom ljudi različitih svjetonazora koje povezuje briga za riječ. Neke svoje radove je objavila u časopisima Poezija i Republika. Također piše za autorsku plesnu predstavu Room No.7. 2017.g. sudjeluje u događaju 'Šumski pjesnici' u Istri gdje prvi puta čita svoje stihove na glas, u javnosti.
Željka o svojoj poetici: "Ne odustajem od potrebe da Svijet učinim jedinstvenim mjestom mira i harmonije. To uključuje brigu za okoliš, njegovanje zdravog odnosa s ljudima, te ludost da se preživi kada je najteže."
1. Izdržati kiselu kišu, izdržati sjenu u tvom oku, izdržati sušu tvojih misli, udariti temelje izmjerene tvojim koracima, odmoriti se u tvom krilu ili krilu tvoga goluba. Prenijeti u Svijet sjaj krijesnica ponosne na radnike što slave 1. maj. Prebaciti nemire u plitke košare, da ispadnu iz njih jer su nemirni i zato što zauzimaju mjesto čežnji za lirskom temom o radosti što ju spontano dozivamo. Stabla mladosti u parku mladosti za vrijeme moje i tvoje mladosti postaju tkivo mladosti za vječnu mladost stvaranja, izdržljivosti i strpljivosti prema životu i za života. Dođite svi u park mladosti.
2. Neki ljudi danas smišljaju ratne igre. Neki davni ljudi su imali rat i bilo ih je strah. Danas ljudi skupljaju žetone indijanaca, slikaju se sa šamanima i farbaju kožu. Danas ljudi vide prinos od ljudske gladi iz prošlosti. Posjetili su sve muzeje i sva groblja. Sada kod kuće prave replike iz 3D printera. Dijele ih prijateljima i rodbini za rođendan. Snimaju unutrašnje organe i kuhaju juhu od plastičnih sastojaka. Jedu redom sve vitamine iz šarenih bočica. Drže strukturu pod kontrolom. Smiju se i ne razumiju što je smiješno. Vješno slave život, filtrirajući mast koja ne prolazi kroz sito za suze. Gorka je mast. Postaje otrov kada se baca ni zašto. Napijaju se njome uvenuli koji tada propadaju jos brže. Trulo je od nebrige, od nepostojanja, od vječnog glasnog smijanja kada je vrijeme da se bude tiho.
3. Predane su sve puške, prošlu noć. Sada nam ostaju riječi da ih uperamo jedno protiv drugoga. Branit ću te riječima kojima sam te napala. Obrisat ću ih, jer su napisane kredom. Odnijet ću ih na kemijsko čišćenje da se kiseline bačene na tvoj vrat neutraliziraju, vrat nezaštićen od ugriza. Mirno, samo mirno i polako. Nećemo umazati tanjure na kojima je servirana večera. Pojedi okrajke, da se forma ne naruši. U suprotnom, izazvali bismo potres u Japanu. To ne želimo. Ponesi svojoj kući svježinu borova i daljinu tuge. Nećeš poželjeti vratiti se, a ja ću brojati sitno. Tako nam se piše.
